Plavi san

Iza ovih oblaka
negdje daleko na toplom
mjesec spava…

Možda sam ove oblake sama ja digla
i poredala da pokrijem moje nebo…

Bez mjesečeve prašine i šaputanja noćnih sjenki
moje će se oči privići na mrak….
i bolje će vidjeti
bez snova u očima,
ko trnja u prstima koji vape da dotaknu sjaj zvijezda…

Pod mojim nogama,
pod zemljom koja upija ovu kišu,
duboko je pokopan
moj plavi san…
Čudesna priča o Mjesečini, tebi i meni…

U mojoj krvi kuljaju krici…
Ohladit ću ih…da ne čuješ i ne dozivaš me…

Ne dozivam te više…
I ne sanjam više…
Jer nisam te pravim imenom dozivala…

Više u plavo ne vjerujem…
Boja neba je iluzija…
Plavi san nedosanjan je pokopan.